Kako funkcionira Coriolisov metar protoka mase
Ostavite poruku
Kad plin prođe kroz cijev metra protoka Coriolis, prolazi između dva materijala različitih temperatura. Temperaturna razlika između dva materijala stvara razliku električnog potencijala, čija je veličina i smjer povezani s protokom i gustoćom plina. Kad senzor potencijalne razlike mjeri ovu potencijalnu razliku, on pretvara signal u digitalni signal i prenosi ga, zajedno sa signalom iz senzora temperature, na računalo ili drugi regulator. Kontroler koristi ove signale za izračunavanje mase protoka plina, a zatim prikazuje rezultat na zaslonu računala ili ga iznosi na drugi uređaj.
Konkretno, kada plin prođe kroz metak protoka Coriolis, temperaturna razlika između termoelementa i hladnog spoja stvara razliku električnog potencijala. Veličina i smjer ove potencijalne razlike ovise o protoku i gustoći plina. Senzor razlike potencijala pretvara ovu potencijalnu razliku u digitalni signal i prenosi je, zajedno sa signalom iz senzora temperature, na računalo ili drugi kontroler.
U računalima ili drugim kontrolerima, na temelju fizičkih svojstava plina, različite formule i algoritmi mogu se koristiti za izračunavanje masenog protoka plina. Formule koje uključuju dinamički tlak i temperaturu fluida uobičajena su metoda.
Dinamički tlak fluida odnosi se na tlak generiran protokom plina i može se izračunati mjerenjem izlaznog signala senzora dinamičkog tlaka fluida. Temperaturna razlika odnosi se na temperaturnu razliku između termoelementa i hladnog kraja, a može se mjeriti temperaturnim senzorom.
Na temelju izmjerenih vrijednosti ovih parametara, formule i algoritmi mogu se koristiti za izračunavanje protoka mase plina. Na primjer, za plin koji teče u cijevi, maseni protok može se izračunati pomoću sljedeće formule:
Q = A × ρ × V
Tamo gdje Q predstavlja brzinu protoka mase plina, A predstavlja poprečno - presjek cijevi, ρ predstavlja gustoću plina, a V predstavlja protok plina.
Da bi se postigli precizniji rezultati mjerenja, Coriolisovi masovni mjerni protok obično se kalibriraju i podešavaju. Kalibracija se može izvesti u laboratorijskom ili drugom kontroliranom okruženju, obično koristeći standardne plinove i precizne instrumente. Podešavanje se može izvršiti u polju i obično zahtijeva podešavanje i optimizaciju na temelju stvarnih uvjeta.






